Šesto međunarodno hodočašće osoba s invaliditetom
Već 6. godinu za redom u Međugorju se održava Međunarodno hodočašće osoba s invaliditetom u kojem sudjeluju brojni mještani Medjugorja pružajući hodočasnicima besplatan smještaj i hranu. Naš hotel je imao čast da ugosti grupu osoba s invaliditetom iz Splita, točnije udrugu Sv. Filipa Nerija.
Glavni organizator hodočašća je Udruga 'Susret' iz Čitluka, u suradnji sa Župnim uredom Međugorje i 'Majčinim selom'.
Za vrijeme njihova boravka u hotelu proveli smo mnogo vremena s njima u druženju stoga vam donosimo jednu posebnu priču, predivno svjedočanstvo jednog od njih.
Za vrijeme njihova boravka u hotelu proveli smo mnogo vremena s njima u druženju stoga vam donosimo jednu posebnu priču, predivno svjedočanstvo jednog od njih.
„Ovo mi je drugi dom“
Ovim riječima naš razgovor započinje Ivan Banić, 32-godišnjak iz Splita koji unatoč svojim potrebama osobe sa invaliditetom , sudjeluje kao volonter Sv. Filipa Nerija uz duhovnog vođu don Jozu Mužića.
S volonterima je počeo raditi od 2010. godine , tada je prvi put posjetio svetište u Lurdu gdje je doživio predivno iskustvo. Živi sa majkom i bratom u Splitu, bez oca, te kaže: „Želim pomoći drugima!“
S volonterima je počeo raditi od 2010. godine , tada je prvi put posjetio svetište u Lurdu gdje je doživio predivno iskustvo. Živi sa majkom i bratom u Splitu, bez oca, te kaže: „Želim pomoći drugima!“
Najveće zadovoljstvo mu je pomoći drugome, kreće na počinak tek kada svi zaspu, te iako ponekad iscrpljen smatra da posao volontera je 0-24 sata. Na pitanja o Međugorju odgovara sa velikim oduševljenjem , sviđa mu se mnoštvo ljudi koje vidi na misnim slavljima, vanjski oltar te također i prostor oko ispovjedaonica. Smatra da je Međugorje prostorno jako prilagođeno osobama sa invaliditetom, ali da bi imao još prijedloga za poboljšanje. Od ostalih svetišta koje je posjetio sa posebnim sjećanjem navodi Vepric i Sinj.
Uz sve nedaće na koje ponekad nailazi u svakodnevnom životu Ivanovu veliku ljubav pričinjava čišćenje mora i splitskih plaža i to radi sa velikom ljubavi već 17 godina, te bi jako želio kada bi se tom priključilo još više ljudi, jer kaže da svatko mora voliti more.
U razgovoru sa Ivanom saznali smo da je tijekom svoga života nailazio i na odbacivanje sredine u kojoj živi, te nam je rekao kako se svaki danom sve više i više trudi razumjeti čak i one ljude koji su mu znali se obraćati sa ne baš lijepim riječima. Ogromna mu je želja da roditelji što više utječu na svoju djecu, da im pokažu da u njihovim srcima ne smije biti mjesta odbacivanju, ponižavanju niti diskriminaciji.
Ivan smatra da bi i osobama sa invaliditetom, ali i volonterima jako dobro došla pomoć, kako financijska , tako i ona druga- lijepa riječ, topao osmjeh, te da se ljudi još više počnu zanimati kako im mogu pomoći i šta ih smeta.Njegovi najveći snovi su svijet bez ratova i oružja, da mladi počnu ulagati u svoje svjetovno znanje, ali još više i jače u svoje duhovno znanje.
Dragi Ivane, želimo ti još puno hodočašća u Međugorje, još više zajedničkih misnih slavlja i predstavljanja sa volonterima, te da i dalje nastaviš gledati svijet takvim očima.
Dragi Ivane, želimo ti još puno hodočašća u Međugorje, još više zajedničkih misnih slavlja i predstavljanja sa volonterima, te da i dalje nastaviš gledati svijet takvim očima.
To je bio naš dragi prijatelj Ivan, ovim putem želimo mu se zahvaliti kao i svim volonterima jer su posvetili svoj život, uložili trud i zalaganje kako bi učinili njihov život ljepšim i boljim. Osvojili su nas svojom dobrotom,svojim osmjehom i zaista možemo biti ponosni jer smo imali čast da ih upoznamo. Želimo im da uvijek budu snažni kao što su bili do sada, da se uvijek raduju životu i da svijet bude baš onakav kakvim ga oni vide - pun ljubavi i sreće, bez trunke tuge i nevolja!
Najbolje stvari ne mogu se kupiti novcem! Svaki vaš iskreni osmjeh, vaše vrijeme provedeno s nama, koje je naš posao činilo laganim, zaista je najbolji poklon koji smo mogli dobiti! Zato vam HVALA! Šaljemo im srdačne pozdrave od cijelog osoblja Hotela Luna i radujemo se ponovnom susretu.
"Ne hodaj iza mene; možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene; možda te neću slijediti. Samo hodaj kraj mene i budi mi prijatelj."
Albert Camus
