Da ljubav vaša sve više raste
Šesto međunarodno hodočašće osoba s invaliditetom
Već šestu godinu zaredom u Međugorju se održava Međunarodno hodočašće osoba s invaliditetom u kojem sudjeluju brojni mještani Međugorja pružajući hodočasnicima besplatan smještaj i hranu. Naš hotel je imao čast ugostiti udrugu svetog Filipa Nerija iz Splita. Glavni organizator hodočašća je udruga ‘Susret’ iz Čitluka, u suradnji sa Župnim uredom Međugorje i ‘Majčinim selom’.
Za vrijeme njihovog boravka u hotelu proveli smo mnogo vremena u druženju stoga vam donosimo jednu posebnu priču, predivno svjedočanstvo jednog od njih.
„Ovo mi je drugi dom“
Ovim riječima naš razgovor započinje Ivan Banić, 32-godišnjak iz Splita koji, unatoč svojim potrebama osobe s invaliditetom, sudjeluje kao volonter svetog Filipa Nerija. uz duhovnog vođu don Jozu Mužića. S volonterima je počeo raditi 2010. godine, kada je prvi put posjetio svetište u Lurdu gdje je doživio predivno iskustvo. Živi s majkom i bratom u Splitu, bez oca, te kaže: „Želim pomoći drugima!“
Najveće zadovoljstvo mu je pomoći drugome, kreće na počinak tek kada svi zaspu, te iako ponekad iscrpljen svjestan je da je posao volontera 0-24 sata. Na pitanja o Međugorju odgovara s velikim oduševljenjem, sviđa mu se mnoštvo ljudi koje vidi na misnim slavljima, vanjski oltar i prostor oko ispovjedaonica. Smatra da je Međugorje prostorno jako prilagođeno osobama s invaliditetom, ali da on ima još par prijedloga za poboljšanje. Od ostalih svetišta koje je posjetio sa posebnim sjećanjem navodi Vepric i Sinj.
Uz sve nedaće na koje ponekad nailazi u svakodnevnom životu Ivanovu veliku ljubav pričinjava čišćenje mora i splitskih plaža i to radi s velikom ljubavlju već 17 godina, i jako bi želio kada bi mu se u tome pridružilo još više ljudi, jer kaže da svatko mora voljeti more.
U razgovoru s Ivanom saznali smo da je tijekom svoga života nailazio i na odbacivanje sredine u kojoj živi, te nam je rekao kako se svakim danom sve više i više trudi razumjeti čak i one ljude koji su mu se znali obraćati sa ne baš tako lijepim riječima. Ogromna mu je želja da roditelji što više utječu na svoju djecu, da im pokažu svojim primjerom da u njihovim srcima ne smije biti mjesta odbacivanju, ponižavanju niti diskriminaciji drugačijih.
Ivan smatra da bi i osobama s invaliditetom, ali i volonterima jako dobro došla pomoć, kako financijska, tako i ona druga – lijepa riječ, topao osmijeh, zanimanje i briga za njih. Njegovi najveći snovi su svijet bez ratova i oružja, da mladi ljudi što više ulažu u svoje svjetovno znanje, ali još više i jače u svoje duhovno znanje.
Dragi Ivane, želimo ti još puno hodočašća u Međugorje, još više zajedničkih misnih slavlja i volontiranja, te da i dalje nastaviš gledati svijet takvim očima.
To je bio naš dragi prijatelj Ivan, ovim putem želimo mu se zahvaliti kao i svim volonterima jer su posvetili svoj život, uložili trud i zalaganje kako bi učinili život osoba s invaliditetom ljepšim i boljim, zaista se svi trebamo ugledati u njih. Osvojili su nas svojom dobrotom, svojim osmijehom i zaista možemo biti ponosni jer smo ih imali čast upoznati. Želimo im da uvijek budu snažni kao što su bili i do sada, da se uvijek raduju životu i da svijet bude baš onakav kakvim ga oni vide – pun ljubavi i sreće, bez trunke tuge i nevolja!
Najbolje stvari ne mogu se kupiti novcem! Vrijeme provedeno s vama i svaki vaš iskreni osmijeh zaista je najbolji poklon koji smo mogli dobiti! Zato vam HVALA!
Šaljemo im srdačne pozdrave od cijelog osoblja Hotela Luna i radujemo se ponovnom susretu.
“Ne hodaj iza mene; možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene; možda te neću slijediti. Samo hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.”
Albert Camus
