5 mjesta koja biste trebali posjetiti u Međugorju
1. Crkva svetog Jakova (5 minuta hoda od Hotela Luna)
Župna crkva i prostor oko crkve središte je Međugorja i mjesto slavljenja euharistije i sakramentalnog života. Crkva je, kao i župa, posvećena sv. Jakovu, apostolu i zaštitniku hodočasnika. O župi brinu franjevci Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije sa sjedištem u Mostaru.
Gradnja crkve trajala je 35 godina (1934. – 1969. godine), a nacrt za međugorsku crkvu besplatno je napravio poznati zagrebački arhitekt Stjepan Podhorsky. S radovima na crkvi se nastavilo i nakon blagoslova i posvete crkve 1969. godine jer nije bio uređen interijer, nisu bili izgrađeni zvonici i crkva sv. Jakova kakvu vidimo danas je potpuno uređena 1980. godine.
Uz crkvu se nalazi oltar za vanjsko slavlje i veliki broj ispovjedaonica po kojima je Međugorje i dobilo epitet najveće svjetske ispovjedaonice. Zbog sve većeg broja hodočasnika, crkva i prostor oko crkve od 1981. godine neprestano se prilagođavaju novim potrebama. Vanjski oltar, podignut 1989. godine, i okolni molitveni prostor (s oko 5000 sjedećih mjesta) služe kao mjesto velikih liturgijskih slavlja tijekom ljetnih mjeseci, kada se u Međugorju okupljaju tisuće hodočasnika (Mladifest).
2. Kip Uskrslog Isusa Krista (uz šetnicu iza crkve sv. Jakova)
Ova monumentalna brončana skulptura je djelo slovenskog kipara Andreja Ajdiča, a postavljena je za Uskrs 1998. godine. Prema riječima samog kipara, djelo predstavlja „dva različita misterija”; prvi prikazuje Isusa na križu i u grobu (dio kipa koji leži polegnut na zemlju), dok drugi dio simbolizira uskrslog Krista s raširenim rukama. Kipar je na ovu koncepciju došao sasvim slučajno kada je tijekom rada ispustio kip u kalup za modeliranje. Široko raširene ruke simboliziraju Isusa kao onog koji se otvara cijelom čovječanstvu, pružajući zaklon i utočište svim vjernicima.
Najpoznatija karakteristika kipa je neobičan fenomen kapanja tekućine iz Kristovog desnog koljena, koja po kemijskom sastavu odgovara ljudskim suzama. Oko samog kipa je uređen prostor Križnoga puta, za sve vjernike i hodočasnike koji ne mogu ići na Križevac. Također je uređena staza nazvana „Via Domini” (Gospodinov put), te su postavljene postaje Otajstva svjetla.
3. Brdo ukazanja- Podbrdo (15-20 minuta hoda od Hotela Luna)
Ovo je mjesto prvih Gospinih ukazanja u Međugorju do kojeg vodi strma kamenita staza uz koju je postavljeno 15 brončanih reljefa radosnih, žalosnih i slavnih otajstava krunice. Pri usponu na Podbrdo hodočasnici najčešće mole svetu krunicu.
Nebrojena svjedočanstva govore o tome kako su upravo na ovom mjestu, ispred kipa Kraljice mira, hodočasnici iz svih krajeva svijeta pronašli vjeru i unutarnji mir.
Godine 2006. dio staze je osvijetljen malim reflektorima pa je jasno vidljivo i noću.
4. Plavi križ
U podnožju Brda ukazanja nalaze se dva plava križa. Prvi Plavi križ (s lijeve strane) je postavljen na mjestu gdje se od 4. srpnja 1982. godine okuplja molitvena skupina vidioca Ivana Dragićevića. To je mjesto postalo važno jer je Ivan imao viđenje u kojem je upozoren da se s molitvenom skupinom ne penje na vrh brda zbog tadašnje komunističke vlasti, pa su počeli moliti u podnožju Podbrda. 1985. godine na ovo mjesto gdje je Gospa svojim ukazanjem zaštitila molitvenu skupinu postavljen je drveni križ, veličine otprilike 2,5 metra. Da bi ga zaštitili od kiše i truljenja, član molitvene skupine s Ivan ga boje u boju koju su tada imali na raspolaganju (plavu boju) i vremenom križ dobiva ime “Plavi križ”.
1999. godine članovi molitvene skupine, zajedno sa Ivanom vidiocem, podižu drugi Plavi križ (s desne strane) kako bi proširili prostor za molitvu. Prostor oko križa su uredili članovi zajednice
Nezaobilazno je mjesto molitve za sve hodočasnike koji dolaze na Brdo ukazanja a posebno za one hodočasnike koji se iz zdravstvenih razloga ne mogu uspeti na Brdo ukazanja.
5. Križevac (30 minuta hoda od Hotela Luna)
Na vrhu brda Križevac (staro ime Šipovac) su međugorski župljani podignuli monumentalni križ (visina 8,5 metara; širina 3,5 metra) u čast Svete godine otkupljenja (1933. – 1934.). Jedan od razloga koji je potaknuo stanovništvo na podizanje križa bile su obilne kiše koje su ugrozile usjeve, zbog čega je tadašnji župnik Bernardin Smoljan pozvao župljane da, unatoč siromaštvu, podignu križ u spomen 1900 godina Kristove muke i smrti na križu, a drugi razlog je molba tadašnjeg pape Pija XI., da se diljem svijeta podignu kipovi na vrhovima brda u čast velike obljetnice. U dršku samog križa umetnute su relikvije pravog Isusovog križa, koje su za tu priliku dobivene iz Rima. Bila je to doista velika žrtva župljana Međugorja jer su sav materijal za gradnju armirano-betonskog križa (šljunak, cement, željezo, vodu i potrebnu opremu) danima morali nositi na svojim leđima uz strmi hercegovački kamenjar do vrha Šipovca.
16. ožujka 1934. godine je slavljena prva sveta misa podno križa. U rujnu 1935. godine biskup Alojzije Mišić odredio je, da se u Međugorju slavi blagdan Uzvišenja svetog Križa, svake godine prve nedjelje nakon blagdana Rođenja Marijina, a da se misa slavi na Križevcu.
Od podnožja do vrha brda je postavljeno 15 brončanih postaja križnog puta koje su djelo talijanskog umjetnika Carmela Puzzola.
„Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900.godišnjice Muke Isusove.“
natpis na križu
